Kako je normalno i očekivano da je za ostvarivanje trudnoće potrebno određeno vreme bitno je naći ravnotežu između nepotrebne panike i pravljenja problema nakon svega 2-3 meseca pokušavanja i zanemarivanja problema kada neretko dolazi i do višegodišnjih pokušaja pre nego se par obrati lekaru.

Nije dovoljno samo ići na redovne ginekološke preglede pošto se tim pregledima ne ispituje mogućnost para da zatrudni već je neophodno sprovesti konkretno dijagnostiku steriliteta (vidi dijagnostika steriliteta). Često u praksi slušamo pacijentkinje koje kažu “godinama idem na preglede i kod mene je sve u redu” , a da zapravo uopšte nije sprovedena dijagnostika steriliteta.

Ispitivanje steriliteta treba započeti nakon godinu dana neuspešnih pokušaja da se zatrudni i ovo je odgovor na postavljeno pitanje kada se javiti lekaru. Na pitanje kome se javiti naš odgovor bi bio subspecijalisti steriliteta, pošto on/ona može najbolje da sagleda celokupnu situaciju i odredi najbolji plan za uspešno ostvarivanje cilja.

Javljanje pre perioda od godinu dana pokušavanja za prosečni par predstavljao bi nepotrebnu paniku pošto će verovatno i samni ostvariti trudnoću do isteka vremena, a dalje odlaganje posete lekaru nakon godinu dana pokušavanja može da rezultuje gubitkom dragocenog vremena kod parova gde problem stvarno postoji.

Postoje ipak određeni izuzeci od navedenog pravila.

Ukoliko je žena starija od 35 godina savet je da se radi dijagnostike pacijenti jave nekon 6 meseci bezupsešnog pokušavanja pošto u ovim situacijama postoji veća šansa za postojanje infertiliteta usled godina žene, a i vremenski period do završetka njenog reproduktivnog doba je manji nego kada žena ima npr. 30 godina tako da je ideja što efikasnije iskoristiti preostalo vreme.

Istom logikom za parove gde je žena starija od 40 godina savet je da se par javi lekaru nakon svega 2-3 meseca pokušaja, a u situacijama gde je žena starija od 42 godina momentalno čim se donese odluka o planiranju trudnoće, a sve kako se ne bi trošilo dragoceno vreme.

Takođe savetuje se javljanje para najkasnije u roku od 6 meseci bezuspešnih pokušaja i u situacijama gde muški ili ženski partner u ranijem životnom dobu (pre 35. godine) zna za postojanje određenog stanja, ili oboljenja koje može izazvati sterilitet (vidi uzroci steriliteta) poput endometrioze, sindroma policističnih jajnika, itd.