Antimilerov hormon – AMH danas predstavlja jedan od osnovnih, najčešće korišćenih testova, odnosno pokazatelja ovarijalne rezerve.
U biološkom smislu, AMH je glikoprotein iz transformišući faktor rasta (TGF) beta superfamilije, i on se kod žena proizvodi isključivo u granuloza ćelijama preantralnih i manjih antralnih folikula. Gen za antimilerov hormon lociran je na 19 –om hromozomu.
AMH je od ranije poznat po svojoj ulozi u razvoju polnog (reproduktivnog) trakta kod muškaraca dok je njegova uloga kod žena manje poznata i predpostavlja se da on služi kao kontrolor preteranog folikularnog rasta, samim tim obavljajući ulogu “čuvara“ ovarijalne rezerve.
Prednosti ovog markera u odnosu na brojne druge su, između ostalog, i u tome što je njegova vrednost tokom celog ciklusa konstantna, i što gotovo nije podložan varijacijama pod uticajem gonadotropina i drugih faktora (preantralni i mali antralni folikuli su gonadotropin nezavisni).
Sve je više dokaza o njegovoj superiornosti kao prediktora ovarijalne rezerve, koji značajno bolje korelira sa smanjenjem ovarijalne rezerve i pula antralnih folikula u odnosu na druge markere
Trenutno dostupna 2 ultrasenzitivna testa ELISA testa za detekciju na bazi monoklonalnih antitela koji pokazuju diskutabilnu interpretaciju i ovo je najveći nedostatak testa. Naime dešava se u praksi da pacijenti sa malim vrednostima AMH pokažu odličan odgovor i obrnuto da pacijentki sa visokim vrednostima pokažu slab odgovor. Ipak upotrebom testova najnovije generacije većina anvedenih problema su prevaziđeni, i AMH danas u svetu predtsavlja zlatni standard u proceni ovarijalne rezerve, dofinisanju reproduktivnog potencijala, predikciji vremena menopauze i najbitnije predikcije ovarijalnog odgovora i šanse za trunoću u postupcima vantelesne oplodnje.
Kreiranje savremenog protokola stimulacije u postupku IVF danas se bazira pre svega na vrendostima AMH.
Direktna klinička upotreba AMH danas podrazumeva:
Pored problema sa laboratorijskom interpretacijom rezultata, postoje i problem sa kliničkom inetrpretacijom i donošpenja koncenzusa o referntnim vrednostima.
Suština je u tome da što je manji nivo AMH, manja je i ovarijalna rezerva i obrnuto, ali ponekad su tanke granice između različitih kategorija tako da razlika u testu od svega 0,1, koja se kod svih ljudi vidi čak i da istog dana ponove test, može da svrsta pacijenta u drugu kategoriju.
Zbog praktične primene u svakodnevnom radu se rukovodimo sledećim kriterijumima.
Interpretacija rezultata | Nivo AMH u krvi (ng/ml) |
---|---|
Visoke vrednosti (često PCOS) | >4,0 |
Normalne vrednosti | >1,5-4,0 |
Niske normalne vrednosti | >1,0-1,5 |
Niske vrednosti | >0,5-1,0 |
Ekstremno niske vrednosti | <0,5 |
Na žalost starija reproduktivna dob predstavlja danas najveći izazov i najveći problem...
pročitajte višeTestovi ovarijalne rezerve predstavljaju sve dijagnostičke procedure kojima se procenjuje...
pročitajte višeAntimilerov hormon – AMH danas predstavlja jedan od osnovnih, najčešće korišćenih testova...
pročitajte višeAntralni folikuli predstavljaju male folikule u jajnicima promera od 2- mm koji se mogu detektovati transvaginalnim ultrazvukom...
pročitajte višeIako neke žene imaju dugo očuvanu ovarijalnu rezervu (mada ni tu šanse za trudnoću nakon 40. godine...
pročitajte višeSopstveno finansiranje; Nacionalni program VTO; Crédit Agricole Srbija
pročitajte višeKljuč uspeha dakle leži u visokoj posvećenosti i stručnosti svih aktera tima za VTO
pročitajte više