U nekim slučajevima nakon urološke dijagnostike i tretmana dolazi do poboljšanja spermatogeneze i sledstvene spontane trudnoće. U ostalim slučajevima na raspolaganju su nam procedure asistirane reprodukcije koje se danas koriste sa ogromnim uspehom, donele su revoluciju u borbu sa ovim problemom, i uvođenjem ICSI procedure početkom devedesetih godina prošlog veka napravili prekretnicu.

U blažim slučajevima postoji mogućnost umerenijih terapijskihopcija pout inseminacije, dok teži poremećaji spermograma uglavnom zahtevaju primenu postupaka vantelesne oplodnje, i to klasičnog IVF –a kod umerenijeg oštećenja, i metode ICSI kod težeg poremećaja spermograma gde embriolog bira različitim tehnikama najbolje spermatozoide i direktno ih ubrizgava u jajnu ćeliju.

Savet za sve muškarce sa težim poremećajem spermatogeneze bio bi da blagovremeno zamrznu uzorak svoje sperme dok još postoji kvalitetna spermatogeneza za postupak ICSI, pošto procesi koji dovode do oštećenja spermatogeneze često napreduju i mogu dovesti muškarca u situaciiju potpunog odsustva sperme u ejakulatu i potrebe za agresivnijim tretmanom sa manjom šansom za uspeh.

Za najteže poremećaje spermatogeneze – azoospermije na raspolaganju su nam procedure biopsije testisa TESE, kako bismo dobili spermatozoide za naredni ICSI postupak. U ovim situacijama često je reč o genetskom poremećaju kod muškarca (delecija Y hromozoma) koji se prenosi na muške poztomke, te genetsko ispitivanje kako muškarca, tako i embriona predstavlja razumnu opciju.

Ukoliko ni navedene procedure ne daju rezultate poslednje rešenje uvek ostaju ciklusi asistirane reprodukcije sa doniranim spermatozoidima.